11.12.2006., ponedjeljak
But the flickering pages that trouble my sight Is a book I'm afraid to write
Jel vam poznat osjecaj kad dijete pada prwi put pred wama? Ona sekunda koja mu je potrebna da padne… wama prolazi kao wjecnost… E otprilike tak se ja osjecam. Osjecam da mi swe klizi niz prste, nezaustawljiwo. I da powratka wise nema. I znam da dijete pada, i gledam ga kako pada, i osjećam se zbunjeno. I nemocno. I ne swidja mi se taj osjecaj. Definitiwno. Gledajuci metaforicki, dijete je welik dio moje sretne, bezbrizne mladosti. I ono odlazi od mene. Bez najave, pozdrawa, bez ikakwog unaprijed danog znaka-jednostawno se powlaci iz mog ziwota…
Ne radimo nista, samo promatramo, odlucni smo samo u mislima…
Poznat wam je osjecaj nepripadanja? To wam je ono kad mislite da ste sami, kao Pale u Pale sam na swijetu. Imate swe, a nemate nikoga. Pale je imao swe igracke swijeta, a uzalud mu igracke kad ih nije imao s kime podijeliti. I ja sam Pale. Ja imam prijatelje, igracke… i brige… i nemam osobe kojoj bi bez razmisljanja mogla isprazniti mozak, srce.. ni to mi se ne swidja… I tu sam kao Pale. Zasto ljudi misle da imaju puno prijatelja, a ustwari imaju samo puno poznanika, i nekoliko prijatelja, onih.. THE prijatelja? Ja sam dawnih dana dosla do zakljucka da postoji stanowita razlika izmedju poznanika i prijatelja. Naime, poznanici se tebe sjete (i ti njih) kad im trebas, bilo da je to zadaca, kawa, izlazak, mozda cak i mini epizoda frustracije. Prijatelji? Saswim druga definicija. Prijatelji te se sjete puno cesce, i kad te ne trebaju. Na prijatelje te podsjecaju detalji, one finese koje was powezuju. Pjesme koje ste pjewali zajedno, jedno drugome, u samoci ili pred punim kaficem, parfemi koje ste zajedno isprobawali, tete s umjetnim krznom kojima ste se smijali, ljudi u kaficu koje twoj prijatelj zna… swe te podsjeca na njega. Iz gore nawedenog se widi razlika. O poznanicima znas osnowne stwari. Ime, brojewe, stil oblacenja, glazbu koju preferiraju. O prijateljima znas skoro swe. I car prijateljstwa jest otkriwati nesto nowo o osobi za koju mislis da znas. Ne znas samo prijateljewo ime, znas kako i zasto ga je dobio, koliko mu se swidja… ne znas samo broj swog prijatelja, znas i broj njegowih staraca, i ne znas samo datum rodjenja, nego i datume kada ste izwodili raznorazne gluposti… znas kako se oblaci i zasto se tako oblaci. Ja, na primjer, cim widim prijateljicine hlace znam kakwe je wolje. I znam da pije kawu sa jednim secerom, isto kao sto ona zna da ja pijem kawu sa tri smedja. I kao sto widite, o prijateljima mozete pisati i pricati u nedogled, o poznanicima mozete iznijeti samo informacije s kojima ste ponekad malo wise, a ponekad malo manje upoznati. I najwaznije, prijatelje cijenite.
And wishing I was someone else
I walked across the city
I sad razmisljam… koliko smo i mi i osobe s kojima pokusawamo odrzawati toliko krhka, takozwana prijateljstwa… koliko smo swi mi skupa isprazne osobe? Kolika oskudica u temama, swakog dana isti razgowori, riječi pogledi, geste… i na sto se swodi to prijateljstwo? Da odes s njima na more, poswadas se i dodjes doma u mini-epizodi depresije? Da izlaziš wan s njima kad su THE prijatelji izwan zemlje? Ili da jednostwano ubijes wrijeme? Jer ne zelim priznati ni sebi ni drugima da se netko moze sruziti s osobama koje mu se ne swidjaju narocito iz ciste sebicnosti, da ne bi postao Pale zbog swoje izbirljiwosti…cemu lazni smijesci? Ja ih, da se razmunijemo, upotrebljawam kad ne zelim pricati o Temi koja me muci. Jer znam, spetljat cu se, otkriti prewise onome tko ce to iskoristiti protiw mene a ne za mene, srusiti cu fasadu punu cwijetica koju sam toliko dugo gradila da bi se ogradila od uprawo tih istih. Prewise naprezanja za mozak napunjen owakwim odwec filozofskim pitanjima…
She said take me to another life
Take me for a pirate's wife
Take me where the wind blows
Take me where the red wine flows
Take me to the danger
Take me to the life of crime
Take me to the stars
Take me to the moon while we still have time
Od dobrih i/ili ne/anti zamornih činjenica/informacija koje su za oci Internet prijatelja/poznanika (imate puno mogucnosti da si slozite recenicu kako wam odgowara)
Imam decka- ne znam koliko vec i koliko jos..
Ocjene u skoli su katastrofa (kriwa sam) i imam osjecaj da cu zadnji razred proci sa 4 i ipak ici na maturu (u potpunosti neplanirano)
Imam nowe prijatelje. Ne poznanike-vec prijatelje. Nowih poznanika uwijek ima napretek.
Opet sam pocela citati. Uh, koliko mi je citanje falilo…
Opet bar djelomicno shwacam matematiku, i to mi je isto falilo..
Long story short, neke stwari koje su mi falile… wise mi ne nedostaju, neke jos uwijek zelim poprawiti, isprawiti, wratiti na staro… bilo sto.
Ali ipak, bilo kako bilo, sretna sam. Uistinu. Jer ipak na kraju price, ja nisam Pale!!!
I'm still forced to remember,
Remember the words of my life
da wam dokazem da sam ziwa, zdrawa i s nowom prijeteljicom Frizurom i poznanicom Čašom 
 swima
|
- 10:00 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
25.08.2006., petak
Osobi koja je owaj post zasluzila dawno, dawno prije
sretna sam. danas. jucer. prije 2 tjedna, prije mjesec dana, prije dwa mjeseca. i danas, jesam li spomenula da sam danas sretna?
razlog mojoj sreci je ljubaw. da, zaljubljena sam. i sad lupam glawom o stol kad shwatim koliko mi je trebalo da shwatim da sam zaljubljena. i sretna. i zaljubljena. u ziwot. u swe njegowe cari. u swe swoje uspone i padowe. u osobe koje me okruzuju. u osobe koje cijenim i postujem. i u one koje wolim. i one koje ne widim cesto. i one koje nikad nisam widjela, ali ih cesto cujem. njih posebno wolim.
cudna je ta rijec. wolim.
do sad je nikad nisam upotrebljawala. nikad.
nikad nisam rekla mami da je wolim, ni sestri, ni decku, ni prijateljici bez koje ne bi bila owo sto sam danas. a wolim je. wrlo jako mnogo. moja bolja polowica... moja... moje swe! osoba kojoj nikad nisam poswetila post iz ciste bojazni. ne znam cega sam se bojala. mozda swojih osjecaja, kao i obicno, koje spoznam kad je prekasno za swe. osoba uz koju se wezu moja prwa sjecanja. osoba koja je uwijek bila uz mene, i kad je znala da pomaze i kad je pomagala neswjesno. ona u cijoj mi blizini rijeci nisu potrebne. osoba koja mi sad fali wise od icega. wise od mojih starki koje su ostale kod nje u sobi i koje necu widjeti dok se ona ne wrati doma. da,
to je ona wrsta osobe za koju bi dala obje ruke u watru, skocila za njom u bunar, dotaknula pauka. ali i osoba za koju znam da nikad to ne bi trazila od mene.
cesto sam najebala da bi nju izwukla. i ona mene. kad se sjetim nasih naivnih djecjih lazi kao "roda je kljunom razbila unutrasnji prozor" sa 4 godine, preko "ne, ona ne pusi i ne wozi se na motorima s nepoznatim ljudima, odkud ti to?!" sa 13 godina, "da, spawa ona kod mene al ewo bas se tusira" sa 16, pa do nedawnog bjezanja od plawe brace preko gora i dolina :), i napokon, do mog , kroz natecenih ociju izgoworenog "nadam se da ces se wratiti doma do mog rodjendana".
osoba uz koju sam bila kad je bilo najteze. ona koja mi nikad nije zamjerila sto ni nakon 2 godine nisam skupila snage reci "moja sucut", ona kojoj je zagrljaj goworio swe. i tugu, i bol, i nadu da je ono sto se dodadjalo samo san, nocna mora iz koje cemo se swi probuditi. od tog dana je proslo wise od dwije godine, i jos se nismo probudili. ali obje smo naucile ziwjeti sa onim sto nam je ostalo-uspomenama i sjecanjima. jer... u to wijeme, a i sad... bile smo si swe. ja sam bila ona koja je spawala kod nje kad je bilo najgore, ja sam s njom nawecer slusala discman, ona koja je bez rijeci lezala kraj nje u krewetu swe dok kroz jecaje nije utonula u san-i ona koja je znala da je bolje da se prawi da spawa.
cudno je to... kako nas bas ti dogadjaji-oni najgori u ziwotu spoje.
danas.... danas ne mogu zamisliti dan bez njenog glasa, poruke.
ne mogu zamisliti u kakwu bi se osobu razwila da nije bilo nje. i kakwa bi ona bila da nije bilo mene... onda kad su i njoj i meni bili potrebni ljubaw i potpora wise nego ikad, i danas, kad smo petstotinjak kilometara udaljene jedna od druge.
u slucaju da ti owo gore nije jasno, da, wolim te!
|
- 00:45 -
Komentari (42) -
Isprintaj -
#
24.06.2006., subota
Just can't live that negative way... make for the positive day!
ja bi owaj dan iz naslowa stawila u mnozinu!
e sad se ne sjecam zadnjeg datuma nekog normalnog posta di se swe wrti oko mene (kak sam skromna  )
uglawnom... bila sam na Kaosu (to je bilo oko 25. 5.)-slika nema, sjecanja malo izblijedila al recimo da se sjecam zanimljiwijih stwari: prwo kasnjenje wlaka i pregledawanje karti ne (nije da mi je smetalo-i owak je nitko nije imao), onda pun kuac hodanja do ducana, cuganje tamo, trazenje bircewa di mogu pishat (u to wrijeme sam jos uwijek zabrijawala na bakterije), opet hodanje-owaj put do Barake (wecio dio puta me Pile nosilo-tnx)
tamo dalje opet po bewandi (hwala Dalmatincima!  ) zujanje bezweze, zajebancija, shwacanje jedne bistre osobe da je izgubila panj  , pogon(hwala Lukici koi je cijelo wrijeme (ili wecinu njega) pogao sa mnom na ramenima), doVlina razbijena arkada+njegowo padanje/popikawanje+bla bla bla... nakon toga ugledah najlijepsu glawu do sad i yao yao yoy... ( ) potom sam dobila masazu i onda smo swi msowno zakljucali (zahwaljujuci jebenoj muzici) u neopisiwo smijesnim pozama. Odjednom swi poceli trcati unutra i skontamo-Ringispil! Opet pogon, zajebancija i taman kad sam pocela smisljati nacine kak da se maknem od mistera napornosti zwoni mob-idemo na wlak! Izwucem se ja i skontam da su mi ostala jos 2  i kolegijalno ih popapam s ostalima (uzmite u obzir da je bilo cca 5 ujutro :)) u wlaku su swi nakon 2 stanice zasutili (citaj:zaspali) i ja medju njima. I jedwa sam docekala swoj krewet 
Wikend poslje toga Pool:
U petak je doVla prwi wikend radio u Maloj pa sam to morala widjeti! S obzirom na mnostwo posla, dobro mu je islo!  Nakon toga-bez kisobrana-do male sale na urbana. Taman smo dosli kad su Urban, njegowa bolja polowica i cetworka ulazili. Mislila sam da ce biti ko i zadnji put al... Majko moja mila! Dosada ziwa, uistinu los izbor pjesama. Pokupih se doma oko 4..
Subota-cuganje, Skinhead attitude (waljda je dobro napisano, eng mi wise ne ide tak dobro..), pa Overflow-njih se ne sjecam prewise-ne od cuge, jednostawno se nish zanimljiwo nije dogadjalo
Nedjelja-ajoj! trik a lá Mama, spawam kod frendice iz razreda se opet pokazao korisnim (ili ja dobro lazem..?) Ostawila stwari kod doVle, upoznala maajku i pokupili se u grad (i da se odmah pohwalim-ja sam kriwa sta smo kasnili  ) Cuganje, pa gledanje najdosadnijeg filma ikad (pune 92 minute torture kraj projektora u blizini swih organizatora) onda druzba belog kita pa gustafi. do vlade smo dosli oko 5, on u sobu, ja na kauc (da ne bi bilo pomisli na ikakwe gluposti). u 7 zwoni budilica-skola. dodem na prwi sat-pojawi se profa i kaze da je nece biti cijeli sat-super, bar cu kljucat 45 minuta. Zowni za kraj prwog sata-ulazi woditelj turnusa u razred uz rijeci "nemate blok sat engleskog" 
jos sat i pol kljucanja.. al owaj put sam si legla i zaspala. probudila sam se tek kad me frendica opalila po Dijelu Ispod Ledja 
Bolju polowicu sam u cetwrtak odwezla u Omish (prije toga smo cugali u shumi (ne znam zasto, al mislim da tamo nema komaraca!)..) pojawimo se u kuchi a starci moje bolje polowice obucheni (i nabrijalni na put) gowore da krecu za 10 min.. samo da wam kazem.. Nije dobro pijan ko letwa na put od 8 sati..
|
- 22:21 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
|
